skip to Main Content

Detaljno uputstvo za prijavu nasilja

Nasilje u porodici je krivično delo, a prema Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici (čl.3) nasilje u porodici je akt fizičkog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja.

FIZIČKO NASILJE služi uspostavljanju kontrole nad žrtvom. Podrazumeva  koriščenje delova tela, oružja ili predmeta, radi pretnje, kazne, dominiranja, kontrolisanja  ili povređivanja druge osobe.

Fizičko nasilje obuhvata:

  • laku telesnu ili tešku telesnu povredu (uključujući i ubistvo),
  • povrede oštrim i tupim predmetima,
  • udaranje,
  • šutiranje,
  • čupanje,
  • davljenje,
  • bacanje,
  • nanošenje opekotina,
  • gađanje raznim predmetima,
  • sprečavanje da žrtva napusti stan, da pozove policiju ili medicinsku pomoć,
  • ostavljanje žrtve na nepoznatom mestu,
  • bezobzirna ili opasna vožnja kada su u automobilu,
  • prisiljavanje na upotrebu alkohola ili droge.

Takođe obuhvata korišćenje oružja za pretnje ubistvom ili samoubistvom.

PSIHIČKO NASILJE je najrasprostranjeniji vid nasilja i najčešće prati druge oblike nasilja.

To je obrazac ponašanja koji uključuje:

  • pretnje,
  • izolaciju,
  • ponižavanje,
  • stalnu kritiku,
  • omalovažavanje
  • vikanje, vređanje žrtve i njenih roditeljskih i drugih sposobnosti,  psovanje, nazivanje pogrdnim imenima
  • javno objavljivanje sadržaja putem interneta ili pretnja da će fotografije ili snimke (uključujući i one sa seksualnim sadržajem) objaviti – tzv. digitalno nasilje,
  • nabijanje osećaja krivice ukoliko žrtva ne želi seksualni odnos,
  • pretnje samoubistvom,
  • nemogućnost da se razgovara o onome što se dešava u vezi ili braku

SEKSUALNO NASILJE je ostvarivanje ili pokušaj ostvarivanja seksualnog odnosa ili seksualnih aktivnosti bez slobodnog pristanka. Uključuje:

  • silovanje u braku,
  • silovanje i pokušaj silovanja,
  • dodirivanje intimnih delova tela,
  • seksualne primedbe i aluzije,
  • seksualne ponude, zahteve, ucene, šale,
  • izraze lica i pokrete tela koji kod žrtve izazivaju osećaj stida ili poniženja,
  • prisiljavanje na gledanje pornografskih časopisa i slika,
  • prisiljavanje na pornografsko fotografisanje i snimanje,
  • prisiljavanje na učestvovanje u seksualnim aktivnostima koje ne prijaju ili su ponižavajuće za žrtvu.

EKONOMSKO  NASILJE  je onemogućavanje ekonomske samostalnosti kroz finansijsku kontrolu ili onemogućen pristup porodičnim finasijama. Može obuhvatiti:

  • nedavanje novca ili davanje nedovoljno novca za potrebe porodice,
  • ograničavanje uvida i pristupa porodičnoj zaradi; uzimanje zarade i ograničavanje potoršnje; kontrolisanje i opravdavanje potrošnje novca; lišavanje osnovnih potrepština,
  • oduzimanje prihoda ili imovine,
  • prodaja stvari bez saglasnosti,
  • prodaja vlasništva pod prinudom,

sprečavanje žrtve da se zaposli ili zadrži posao čak i u slučajevima kada je žrtva ekonomski stabilnija od učinioca.

Nasilje u porodici često je praćeno proganjanjem. Progranjanje predstavlja obrazac ponovljene i neželjene pažnje, uznemiravanja, kontakta ili bilo kog drugog ponašanja usmerenog na određenu osobu zbog kojeg ona oseća strah ili se plaši za svoju bezbednost. Ispoljava se kao:

  • komunikacija bez pristanka (telefonski pozivi, imejlovi, sms poruke)
  • ponavljana fizička ili vizuelna bliskost,
  • čekanje na određenoj lokaciji, praćenje ili gledanje  iz daljine;
  • pretnja žrtvi ili članovima njene porodice.

Jedan od načina proganjanja je putem zloupotrebe informacionih-komunikacionih tehnologija.

Proganjanje je krivično delo (regulisano čl.138a Krivičnog zakonika Republike Srbije).

Više informacija o problemu nasilja u porodici i rodno-zasnovanom nasilju prema ženama možete pronaći u Korisnim materijalima.

Prijavljivanje nasilja

Kada prijavite nasilje nadležni policajci, tužilaštvo i centar za socijalni rad će raditi na tome da vas zaštite, pre svega od neposredne opasnosti, a potom i od budućeg nasilja ili pretnji nasiljem. U policiji, centrima za socijalni rad i tužilaštvu, rade profesionalci koji su obučeni za postupanje u slučajevima nasilja.

Pozivanje policije

  • U slučaju kada se nasilje događa i kada ste u neposrednoj opasnosti najčešće se poziva policija na broj 192.
  • Kada pozovete policiju treba da navedete svoje ime i prezime, ime i prezime učinioca nasilja.
  • Trebalo bi da im date adresu gde se nasilje desilo ili dešava.
  • Trebalo bi da objasnite šta se desilo, da kažete da li je bilo pretnji, povreda i/ili korišćenja oružja.
  • Ukoliko ste i ranije prijavljivali nasilje, kažite to nadležnima.
  • Takođe, naglasite ako su već izricane mere zaštite, ili ako počinilac nasilja krši mere.
  • Većina žena koje prijave nasilje su u šoku, uplašene, zbunjene i ne mogu da se sete svih detalja. Nemojte da se opterećujete time, uvek ćete moći da dopunite prijavu dodatnim informacijama u tužilaštvu.
  • Sve vreme u toku razgovora vodite računa o vašoj bezbednosti, to je najbitnije.

Intervencija policije na licu mesta

  • Nakon što primi poziv, policija je u obavezi da izađe na lice mesta, zaustavi nasilje i zaštiti vas.
  • Policija na licu mesta je dužna da odmah obavesti nadležnog policijskog službenika o svakom nasilju u porodici.
  • Policajac će vam postaviti pitanja o prethodnim slučajevima nasilja, o tome da li su učiniocu nasilja izricane mere i o tome da li su deca bila izložena nasilju.
  • Prilikom intervenisanja odmah se razdvaja žrtva od nasilnog člana porodice i razgovor se obavlja u odvojenim prostorijama.
  • Prilikom intervencije policajci će uzeti izjavu i od učinioca nasilja i drugih članova porodice ili svedoka događaja.
  • Opisaće ili snimiti povrede i prostor u kome se nasilje desilo. Ako ste povređeni, policajac će pozvati hitnu pomoć.
  • Ukoliko procene da je nužno, nadležni će pozvati Centar za socijalni rad.
  • Ako postoje sumnje da je nasilnik mentalno bolestan ili pod dejstvom psihoaktivnih supstanci prevešće ga u zdravstvenu ustanovu.
  • Policijska patrola ima pravo da sama ili na zahtev nadležnog policijskog službenika, dovede mogućeg učinioca nasilja u policijsku stanicu, gde može biti zadržan do osam sati.

Dalje postupanje nadležnih organa prema ZSNP

Nadležni policijski službenik ima obavezu i da konsultuje javnog tužioca, koji će se izjasniti da li se u radnjama prijavljenog lica ostvaruju obeležja krivičnog dela nasilje u porodici.

Ukoliko nadje da se u radnjama prijavljenog ostvaruju obeležja krivičnog dela, javni tužilac će preispitati okolnosti kako bi odlučio da li je navedeno lice potrebno zadržati u policisjkoj stanici prema Zakoniku o krivičnom postupku. Ovo zadržavanje u policiji može trajati do 48 sati. O ovom zadržavanju bićete obavešteni od strane policije.

U ovom slučaju postupak će se dalje voditi po odredbama Zakonika o krivičnom postupku

  • Nadležni policijski službenik će proceniti rizik neposredne opasnosti od nasilja u porodici nakon čega može da izrekne hitnu meru, odnosno da u narednih 48 sati udalji učinioca nasilja iz stana kuće i da izrekne zabranu prilaženja, u zavisnosti od toga da li živite u istom stanu ili ne. Vi nemate obavezu izjašnjavanja o ovoj meri.
  • Nadležni policijski službenik potom obaveštava javnog tužioca o naređenju za hitne mere.
  • Javni tužilac može predložiti produženje hitne mere na još 30 dana i dostavlja predlog sudu.
  • Sud može odlučiti da produži ili da ne produži hitne mere za 30 dana.
  • O odluci suda vas obaveštava policija.
  • Učinilac nasilja ima pravo na žalbu na odluku suda u roku od tri dana. O žalbi odlučuje viši sud u roku od 12 sati od prijema žalbe. Na odluku suda može da se žali i tužilac.
  • Hitne mere i produžene hitne mere mogu biti izrečene i u odnosu na decu.
  • Ako učinilac nasilja prekrši hitne mere to treba prijaviti policiji. Policija će podneti prekršajnu prijavu, a prekršajni sud može kazniti učinioca kaznom zatvora do 60 dana.

Razmatranje slučaja na sastanku Grupe za koordinaciju i saradnju

  • Svaki prijavljeni slučaj nasilja u porodici se razmatra na sastanku Grupe za koordinaciju i saradnju, koju čine predstavnik tužilaštva, policije i centra za socijalni rad. Na sastanku se planiraju mere zaštite i podrške koje odgovaraju vašoj situaciji. Imate pravo da prisustvujete sastanku, ali ako ne možete i ne želite nadležni iz Centra za socijalni rad će razgovarati sa vama i preneti vaše mišljenje Grupi.
  • Na sastanku Grupe donosi se individualni plan zaštite i podrške koji treba da zaustavi i spreči nasilje. Plan sadrži konkretne mere, ko je zadužen za njihovo izvršenje i rokove.
  • Ukoliko ne želite da učestvujete ili odustanete od učešća u postupcima pred institucijama, ta vaša odluka će biti poštovana, ali neće uticati na postupanje institucija u tom postupku, jer su oni dužni da postupaju po službenoj dužnosti.

Prijava nasilja drugim organima

  • Ako ste doživeli nasilje, pored policije nasilje možete prijaviti i javnom tužilaštvu, centru za socijalni rad i zdravstvenoj ustanovi.
  • Nasilje može prijaviti i član vaše porodice, prijatelj, komšija i bilo koje drugo lice.
  • Nasilje se može prijaviti lično, u prostorijama institucije, telefonom, pismeno, putem pošte, kao i putem imejla.
  • Prilikom prijavljivanja, možete se predstaviti ili ostati anonimni – u svakom slučaju prijava će biti razmatrana.
  • U slučaju ako se prijava dostavlja pismenim putem, a podnosilac želi da ostane anoniman najjednostavnije je da se prijava podnese nadležnom javnom tužilaštvu bez ikakvog potpisa, ostavljanja kontakta i slično.
  • Bez obzira na to da li ste prijavu za nasilje podneli jednom ili više puta, institucije su dužne da postupaju po svakoj prijavi.

Ukoliko niste spremni da se obratite nadležnoj instituciji

  • Za dobijanje informacija ili potrebe za emotivnom podrškom, možete anonimno pozvati SOS telefon. Pozivanjem SOS telefona iskustvo nasilja ostaje poverljivo i ne prijavljuje se, osim ukoliko to ne želite, kao i u situacijama vaše životne ugroženosti.

Pogledajte Mapu usluga da proverite kojim institucijama i organizacijama možete da se obratite za pomoć u vašem gradu/opštini.

Back To Top