Iako Zakon o sprečavanju nasilja u porodici u st. 3 čl. 36 navodi da se osuđujuća presuda za prekršaj iz stava 1. ovog člana može izvršiti pre njene pravnosnažnosti prema Zakonu o prekršajima, ukazuje na shodnu primenu čl. 308. Zakona o prekršajima, sudije prekršajnih sudova mogu, ali i ne moraju da je primene, što sve zavisi od okolnosti samog prijavljenog prekršaja – kršenja hitne mere.

Već je u ovim pitanjima i odgovorima ukazano da, na žalost, i dalje postoje sudije prekršajnih sudova koje smatraju da hitna mera ne proizvodi pravno dejstvo, ako nije uručena mogućem učiniocu, iako Zakon kaže drugačije (detaljno objašnjeno u prethodnom odgovoru). Zbog takvih, ličnih stavova se dešava da dežurni sudija prekršajnog suda, u konsultaciji sa policijskim službenikom, kaže da nema prekršaja, odnosno kršenja hitne mere, jer učinilac nije primio rešenje o produženju. U ovoj situaciji, usmena konsultacija sa dežurnim sudijom prekršajnog suda ne oslobađa odgovornosti policijske službenike ukoliko imaju dokaze da je mogući učinilac prekršio hitnu meru i ukoliko ne podnesu prekršajnu prijavu. Dakle, policijski službenici u ovakvoj situaciji svakako podnose zahtev za pokretanje prekršajnog postupka, samo ne postupka u smislu člana 190. Zakona o prekršajima, već pokretanje redovnog postupka.

Podnošenjem prekršajne prijave u ovom slučaju podnosilac prekršajne prijave će dostaviti dokaze o tome na koji način je mogući učinilac odbio prijem rešenja o produženju hitne mere (službena beleška na dležnog policijskog službenika) , kao i na koje sve načine je mogući učinilac bio kontaktiran (pozivanje telefonom, slanje SMS-a) nakon što je doneto rešenje o produženju hitne mere i dostaviti dokaze za samo kršenje hitne mere, kada odgovornost za dalje postupanje u prekršajnom postupku za kršenje hitne mere prelazi na sudiju prekršajnog suda.  U tom slučaju, sudija prekršajnog suda koji smatra da nema kršenja hitne mere, jer učinilac nije znao da su rešenjem sudije za prethodni postupak hitne mere produžene, biće obavezan da to u presudi i obrazloži. Ukoliko oslobodi mogućeg učinioca, policijski službenici imaju obavezu da ulože žalbu na oslobađajuću presudu Prekršajnom apelacionom sudu Srbije, sa ciljem da se loša praksa pojedinih sudija prekršajnih sudova zaustavi.

*preuzeto iz zbirke Zašto moramo zajedno protiv nasilja u porodici